Prva epizoda priča je o nastanku, sudbini granice, naseljavanju i raseljavanju. Sudjeluju: povjesničar dr. Vlado Horvat, demografkinja dr. Alice Wertheimer-Baletić te kustosica Muzeja prof. Ruža Marić.
Drugi dio Vukovarskog poliptiha govori o Domovinskom ratu, o strahovima, neimaštini, i napokon - egzodusu. Autor serije Darko Dovranić, i sam svjedok ratnih zbivanja u Vukovaru, nastoji približiti sliku stradanja iznutra, iz samoga grada koji se stotinu dana junački branio. Svjedoci i branitelji, poslije logoraši i prognanici, govore o nečemu što bi najradije smjestili u duboke zakutke duše kao "ružan san".
Treći dio serije "Vukovarski poliptih", snimljene 1996. godine, prikazuje život u progonstvu, koji je tijekom pet godina silom sudbine postao "normalan život". Vukovar živi kroz svoje građane koji od prvog dana progonstva planiraju obnovu i oživljavanje grada. Povratak se približava, a u planovima obnove i povratka sve više sudjeluje i Vlada Republike Hrvatske preko svojih ministarstava.
Četvrti dio "Poliptiha" bavi se problematikom kojom ćemo se baviti vjerojatno još sljedećih 40 godina: zločinom! Od Drugog svjetskog rata takva zločina u Europi nije bilo. Prema međunarodnom pravu domicilna zemlja mora se pozabaviti istragom i privođenjem zločinaca pravdi bez obzira na postojanje institucije Međunarodnog suda u Haagu. Evidentirano je više od 10.000 počinitelja ratnih zločina uključujući i genocid, a ruci pravde dostupan je tek malen dio zločinaca.
Vukovarci su, nakon junačkog otpora, završili u izgnanstvu - 1000 mjesta za 1000 prognanih obitelji. 5. emisija serije Vukovarski poliptih, snimljena 1998., govori o povratku u Vukovar, koji je bio bolan. Ne samo zbog razrušenih domova, već i zbog onih kojih više nema. Samo iz zemlje, na kasnije Memorijalnom groblju, iz 10 rovova ekshumirano je gotovo 1000 mrtvih tijela u rasponu od 4 do 94 godine starosti. A doček nekadašnjih "komšija" bio je i više nego neprijateljski.
6. nastavak serije, snimljen 1998. godine, također govori o povratku u Vukovar, koji je bio bolan. Ne samo zbog razrušenih domova, već i zbog onih kojih više nema. Samo iz zemlje, na kasnije Memorijalnom groblju, iz 10 rovova je ekshumirano gotovo 1000 mrtvih tijela u rasponu od 4 do 94 godine starosti. A doček nekadašnjih "komšija" bio je i više nego neprijateljski.