Svijet prirode oduvijek je bio izvor inspiracije, jednako umjetnicima kao i tehničarima. Ovi prvi u njoj su nalazili nadahnuće, a potonji rješenja za razne tehnološke izazove za koje je priroda davno našla rješenje. Bilo je samo pitanje vremena kad će se njoj okrenuti i jedna disciplina koja se podjednako temelji i na estetici i na tehnologiji, a to je arhitektura. Zato se tijekom cijeloga 20. stoljeća, sve do danas, mogu pratiti razni inovativni vidovi gradnje koje se može objediniti pod nazivom ''organska arhitektura''. Razni su kriteriji po kojima se neka građevina može svrstati u organsku arhitekturu, ponekad u potpunosti, ponekad kroz svoje elemente. No, kako god izgledala, organskoj arhitekturi teško je zanijekati atraktivnost i maštovitost, ne može je se optužiti za monotonost i jednoličnost kao ni za neefikasnost, a ne treba podcijeniti ni to što je na mnoge načine jednostavno ugodna ljudskom oku.