Većina naših iskustava uvjetovala je da vidimo jasnu granicu između svijeta te naših misli i namjera naizgled čvrsto spremljenih negdje unutar naše lubanje. No, tijekom 20. stoljeća počela su se pojavljivati istraživanja koja su pokazivala da naše usredotočene misli i namjere mogu utjecati na fizički svijet. Signal je bio slab, teško uhvatljiv ali neosporiv. S vremenom je taj fenomen dobio i svoju englesku kraticu - MMI - koja označava interakciju uma i tvari. Čini se da usmjerena namjera i misli nekako zaobilaze fizička prostorna ograničenja i djeluju trenutno.