Moksibucija je jedna od najstarijih metoda tradicionalnih načina liječenja u istočnoj Aziji. Radi se o spaljivanju ili tinjanju biljke iznad kože. U Kini, Japanu, Koreji, Vijetnamu, Tibetu, Nepalu i Mongoliji smatra se da je riječ o tradiciji staroj tisućama godina. Moksibucija se može raditi na više načina, pomoću akupunkturnih igala ili pak izravno na koži. Dio je rane povijesti istočnoazijske medicine koja se još čuva i tek je treba ponovno otkriti i pogledati novim očima. Moksibuciju se najbolje može opisati kao malo starijeg rođaka akupunkture. Nije bila nepoznata niti u Europi, do koje je stigla preko diplomata i europskih putnika čiju je pažnju privukla dok su u 17. stoljeću upoznavali Daleki istok. Moksibuciju se često povezuje s biljkom pelin, koja je i na zapadu već bila prepoznata kao biljka ljekovitih svojstava i dio je domaće tradicije.