Gdje završavamo mi, a počinje svijet? Koliko doista ispoljujemo svoju autentičnu bit, a koliko robujemo svakojakim programima i uvjetovanjima, koja nas iscrpljuju više nego usrećuju? Upravo je osjećaj sreće onaj koji naše stanice tako vole, kao i svi sastavni dijelovi našeg tijela; postoji povratna sprega duha I tijela, jedno se odražava u drugom, a tijekom povijesti bilo je mnogo interpretacija te međuigre u kojoj se odvija naš život. Jedna od njih je ples prostornih molekula. Barem ga je tako nazvao Graziano Dominici.