Ulazimo u unutarnji svijet supkulture grafita. Doznajemo kako su grafiti došli u Hrvatsku i kako su izgledale prve godine crtanja po zidovima metropole. U Zagrebu razgovaramo s grafiterom koji crta ilegalno, ostavljajući svoje potpise na fasadama. Uz ostalo, odlazimo i u Tokio na izložbu naše međunarodno priznate umjetnice Marine Mesar OKO, čiji je umjetnički početak obilježio street art.
Iako je crtanje po tuđem vlasništvu kazneno djelo, spremni smo prijeći preko te činjenice ako je crtež lijep. Ako nije, nastaje problem. U Berlinu je problem čak i ako vas policija vidi sa sprejem u ruci. Na festivalima grafita može se crtati bez straha od počinjenja kaznenog djela. Na festivalu u selu Legrad kraj Koprivnice sudjeluje i baka koja, osim što peče pite, voli i grafite.
Razgovaramo o odnosu Grada Zagreba prema grafitima, ali i o problemima i financiranju čišćenja ulica od grafita. Odlazimo do napuštene Sveučilišne bolnice u Blatu čiji su zidovi najveća galerija grafita na otvorenom u Hrvatskoj. Posjećujemo Berlinski zid, najveću slobodnu plohu za crtanje na svijetu. Upućujemo se i na Teufelsberg, brdo na kojem je radarski sustav pretvoren u izložbeni prostor.
Istražujemo na koje se sve načine može zarađivati od crtanja po zidovima ulica. Zbog atraktivnosti i sveprisutnosti po gradovima, grafiti su od marginalne supkulture brzo postali zanimljivi oglašivačima. U Berlinu doznajemo kako građevinski koncern financira projekte likovnih umjetnika. Uz ostalo, u Tokiju posjećujemo tvrtku koja se bavi digitalizacijom grafita i street arta.
Na koje se sve načine manifestira likovno izražavanje u javnosti u suvremenom svijetu? U Zagrebu posjećujemo radionicu grafita za prvašiće. Likovnost o kojoj pripovijedamo služi i za rehabilitaciju. U bolnicama i zatvorima organiziraju se slikanja murala u kontroliranim uvjetima. U Berlinu posjećujemo muzej radova grafitera, a u Tokiju jedan od tehnološki najsofisticiranijih muzeja likovne umjetnosti.
