Tonči Najev, snimatelj ekipe "Dubina", s podvodnom kamerom u rukama, spušta se do 101. metra dubine Crvenog jezera kod Imotskog. Koja je prava dubina Crvenog jezera? Odakle voda dolazi i kamo odlazi? Ni sada se nije dalo točno utvrditi. Istraživače će i dalje izazivati te nepoznanice, a što se dublje budu spuštali nalazit će na sve više nepoznatih prolaza koje kriju dubine Crvenog jezera. A neki su prolazi toliko uski da kroz njih može proći jedino kapljica vode.
Prema uvjerenju mnogih povjesničara prva istraživanja podzemnih prostora počela su u davnoj prošlosti. Naš predak pračovjek da bi ustanovio može li mu neka špilja ili jama poslužiti kao sklonište, svetište ili radionica morao ju je najprije istražiti. Ekipa Dubina prati zanimljiva istraživanja hrvatskih arheologa i spelologa. U Mujinoj pećini kod Trogira nađeni su tragovi musterijanske kulture. U špilji kod sela Gromača, u zaleđu Dubrovnika, speleolozi su pronašli okamenjene tragove ljudskih stopala stare 6000 godina. Do još vrijednijih otkrića trebalo je zaroniti u podzemno jezero na dnu jedne jame na otoku Hvaru. Na dubini od 20 metara istraživači otkrivaju dokaze da je ta jama nekoć, u brončano doba, bila naseljena.
Daleko od očiju znatiželjne javnosti, nošeni zanosom vrsnih istraživača, speleolozi ucrtavaju na tisuće metara nepoznatih staza koje vode k središtu Zemlje. Ovo je priča o njima, neumornim i neustrašivim tragačima za dubinama. Kamera u rukama Stipe Božića prati spelologe koji se spuštaju u jednu od najdubljih jama na svijetu, Lukinu jamu na Velebitu, blizu koje je otkrivena i Slovačka jama. Otkriće ovih dubokih jama i njihovo istraživanje za speleologe je ono što je Himalaja za alpiniste. U jamama, za razliku od planina, što se dubine tiče, ima još mnogo neotkrivenog i nepoznatog. Istraživači nisu pronašli dno Slovačke jame, što daje šansu nadolazećim generacijama istraživača da se okušaju s tajanstvom dubina Velebita.
Što se zbiva s vodom koja se gubi u tajanstvenoj tami podzemlja? Kojim kanalima i pukotinama podzemlja prolazi i gdje se ponovno pojavljuje na površini? Ekipa "Dubina", uz pomoć stručnjaka Geološkog instituta te speleologa iz Pazina i Poreča, pokušava zaći u zagonetne podzemne prostore Pazinskog ponora. Ali ponori često služe za gutanje velikih količina smeća. Šupljikavost hrvatskog podzemlja uzrok je mnogih onečišćenja. Od 8000 ulaza u speleološke objekte danas ih je oko 1200 onečišćeno raznim vrstama otpada. To je velika opasnost za ekosustav podzemlja. Sve što bacimo u neku jamu ili vrtaču ulazi u splet krških pukotina i dospijeva u podzemne spremnike koji su povezani s mnogim izvorima pitke vode i, naravno, s morem.
Svaki silazak u neku jamu ili špilju biospeleolozi iskoriste za prikupljanje i proučavanje bioloških vrsta nadajući se da će pronaći još neku neotkrivenu životinjsku vrstu. Fauna krškog podzemlja bogata je, u znanosti zauzima posebno značenje i napisane su mnogi znanstveni radovi o životu novotkrivenih vrsta. Kamera ekipe "Dubina" prati otkriće dotad nepoznatih vrsta života u podzemlju. U špilji kod Tounja Tonći Rađa otkrio je jedinu vrstu slatkovodne podzemne spužve. U Lukinoj jami otkrivena je nepoznata vrsta pijavice. Do najpoznatijeg podzemnog krškog fenomena čovječje ribice trebalo je roniti opasnim uskim podzemnim sifonima špilje Miljacka u kanjonu rijeke Krke.
Podvodna kamera prati put hrvatskih speleoronilaca koji rone uskim podzemnim kanalima Gospodske špilje prema izvoru Cetine. Istraživanje podzemnih vodenih kanala jedna je od najopasnijih ljudskih djelatnosti. Zato se svakom ronjenju pristupa s izuzetnom pažnjom. Oprema mora biti pozorno odabrana i pripremljena. Prije svakog zarona ekipa se mora detaljno dogovoriti o načinu kretanja u tami vode. Važno je misliti na što sigurniji povratak osobito zbog toga što se voda pri prolasku kroz uske kanale brzo zamuti, pa je vidljivost ograničena. Zato prvi ronilac za sobom ostavlja tanko uže koje neki speleoronioci još zovu Arijadnina nit nazvanoj po Arijadni, kćeri kralja Minosa, koja je s pomoću klupka konca izvela iz kretskog labirinta mitskog junaka Tezeja. Samo s bocom zraka i s kamerom u rukama Tonči kreće u potragu za dnom izvora Cetine. Stiže do dubine 102,2 metara. Temperatura vode je tek 7 stupnjeva.
Godine 1943. Cousteau je s Emileom Gagnanom konstruirao prvi akvalung, revolucionarni aparat za disanje koji je roniocima omogućio potpunu autonomiju ispod morske površine, pa se otad čovjek pokretljivošću pod vodom mogao mjeriti s ribom. Priče o ljepotama korčulanskog podmorja potakle su ekipu Dubina da se za neko vrijeme usidri u slikovitu mjestu Lumbardi, desetak kilometara udaljenoj od gradića Korčula. Lumbarda je idealna baza za podmorske aktivnosti, jer se oko nje gotovo uvijek može roniti. Puše li jugo roni se sa sjeverne strane, a po buri s južne strane otoka. Plan ronjenja skrojio je Tonči Najev kojem je zadaća napraviti što bolje snimke podmorskog čuda špilje Zaklopatica. Na stropu podmorske dvorane kroz 3 rupe prodiru neobični snopovi svjetla koji su svakom roniocu neponovljivi doživljaj ljepote.
Mnoštvo je sačuvanih zapisa o strašnim pomorskim nesrećama u kojima su stradavali brodovi i ljudi. Upravo nekadašnje pomorske nesreće danas su najzaslužnije za otkrivanje davnih povijesnih zagonetki. S razvojem ronilačke opreme arheolozi su se počeli zanimati za podvodna istraživanja. Otkrića su bila iznenađujuća. Ekipa Dubina prati značajna otkrića hrvatskih arheologa koji rone i istražuju ostatke potonulih antičkih brodova kod Cavtata, Korčule, Pelješca i Žirja. Kamera prati i neobičnu komemoraciju južno od Malog Lošinja gdje je u borbi potonuo austrougarski ratni brod. Nije samo bačen vijenac u more, kako to nalaže pomorski običaj, nego ronioci spuštaju vijenac do 85 metara dubine na olupinu broda St. Istvan na kojem je poginulo i mnogo hrvatskih mornara.
Čovjek mnoge vrste morskih organizama koristi za prehranu. Vjekovima se smatralo kako je more neiscrpan izvor hrane, oranica koju ne moraš sijati, a koja uvijek daje. Mnogi nas biolozi upozoravaju da to nije tako. Onečišćenje mora sve je veće, lovi se nekontrolirano svim sredstvima, a javljaju se i nove opasnosti u prirodnim staništama riba kao na primjer "otrovna alga" caulerpa. Ekipa "Dubina" prati zanimljiv plan zaštite jadranskog podmorja. Znanstvenici Prirodoslovno-matematičkog fakulteta iz Zagreba u suradnji s Oceanografskim institutom iz Splita i pripadnicima Specijalne policije iz Malog Lošinja istražuju mogućnosti zaštite nekih područja oko jadranskih otoka. Njihov je cilj zaštititi područja mriješćenja riba i spasiti život Jadranskom moru.
Mnogima je želja spustiti se u neviđena prostranstva dubina. Kretati se poput ribe u svim pravcima kao u bestežinskom stanju. Razvojem ronilačke opreme to je danas omogućeno većini zaljubljenika u podmorje. Podvodna oprema čovjeku pruža nadmoć nad morskim organizmima. Nijedna riba nema mnogo izgleda za preživjeti u susretu s dobro naoružanim čovjekom. Ekipa "Dubina" govori o spuštanju pod more radi estetskih i istraživačkih, a ne lovačkih pobuda. Sve više se razvija podmorska speleologija, istraživanje podmorskih špilja. Opasni put podmorskim labirintima ekipu dovodi do neslućenih otkrića, nikad viđenih podmorskih prostora i susreta s novim biološkim vrstama.