Kamene goleti, tornjevi, mese, kaktusi, pijesak i isušena slana jezera. To su velika pusta područja u kišnoj sjeni gorskih lanaca Stjenjaka i Sierre. U pustinjama Velikog bazena, Mojave, Chihuhuane i Sonore padne manje od 25 centimetara kiše na godinu. Ali posljednjih se godina većina ovih pustinja navodnjavanjem pretvara u obradive površine, a samo su neki predjeli zaštićeni kategorijama nacionalnih ili državnih parkova. Prije kolonizacije Amerike ove su polupustinjske predjele poznavali samo Indijanci. Zato je doseljenicima svako putovanje na zapad bilo svojevrsna pustolovina. Danas se Divlji zapad teško može tako zvati jer prave divljine gotovo i nema. Ono malo što je i ostalo izvan dometa suvremenih prometnica pretvoreno je u prirodne rezervate kojima u posljednje vrijeme upravljaju potomci ratobornih Indijanaca. Ovi su krajevi, prije više od stotinu godina, potaknuli maštu pisca vestern-romana Zanea Greya te kasnijih slikara, fotografa i filmskih redatelja.